1.
U dobri čas od objeda
"Sve s časom dobrijem a mirom božijem, da pijemo u dobri
čas od objeda, da se namjeri dobri čas na objedu i po
objedu, našemu bratu domaćinu i ko je u njegovom poštenom
domu!"
2.
U bolji čas od objeda
"Pismo u dobri čas, a sad ćemo i u bolji; dobri pomagali
a bolji priskakali našemu bratu domaćinu i ko je na njegovom
poštenom objedu."
Poslije ove zdravice ustaje se u slavu, pa pošto
sveštenik svrši svoje onda se, dok još svi gologlavi stoje
na nogama, napija:
3.
U slavu božju
"Pismo u dobri i u bolji čas, a sad ćemo u prelijepu
slavu božju. Da nam pomože bog i lijepa slava božja? Koji
god u slavu božju ustajao, te je spominjao, i njoj se molio,
njemu i pomogla duši i tijelu; koji li je zaboravljao il' u
strahu, il' u stidu, il' u svome sagrješeniju, te je ne
spomenuo, bog i lijepa slava božja njega ne zaboravila, no
bila mu najbolja pomotnjica duši i tijelu!"
Poslije ove zdravice gdješto i pjevaju po dva i dva ovu
pjesmicu:
Ko pije vino za slave božje,
pomoz' mu bože i slavo božja!
A šta je ljepše od slave božje
i od večere s pravdom stečene?
4.
U zdravlje domaćinovo
"Zdrav si mi brate (poimence)! Pismo u dobri, u bolji
čas, i u božju lijepu slavu, a sad ćemo piti za zdravlje
našega brata domaćina od ovoga poštenoga doma, života i
lijepog njegova zdravlja. Za zdravlje njegove poštene glave,
njegove braće i bratučeda, sinova i sinovaca, njegovih unuka
i odmladaka, i za zdravlje svakoga od njegova doma roda i
poroda! Za zdravlje njegova stada širokoga, i rala dubokoga!
Za zdravlje njegova tvrdoga i visokoga šljemena, i svakoga
rodnoga i berićetnoga sjemena: što god mu je bog darovao i
udijelio, to mu uzdržao, i k onome pridao, koliko je volja i
milost njegova! Svašto mu bog dao što u njega žudio, i za
što mu se molio to mu udijelio, a najviše srdačnoga veselja
i junačkoga zdravlja, koji će junaci*) svud na dobro poteći
i svaku sreću steći i u svom domu donijeti. Kud god naš
domaćin i njegova đeca iz doma postupali svud na sreću
nastupali! Kud god hodali, hodali putem
širokijem a s obrazom svijetlijem! Među tuđom braćom i
krajinom bili stimani i pribrani, a od gospoda boga
pomilovani i ponjegovani! Naš se brat domaćin svuda među
ljudma braćom svojom falio, a sinovima falio i odmijenio,
unucima ponosio i dičio, odmlacima dičio i kitio kako što se
diči i kiti Đurđev dan listom i zelenom travom, a Spasov dan
ljetom i cvijetom i božijem svakijem blagodetom! Da bog da
našemu bratu domaćinu u svačem sreću dobru, sretnu i
berićetnu, punu i bogatu, da mu ralo ore u duboko, a stado
ide široko, da mu je šljeme tvrdo, od zemlje visoko, na zidu
stasito, a na daleko glasito! Bilo mu temeljito, prije
zemana nepromjenito, a kad bi se sa zemanom i promijenilo,
bog ga spomenuo, bog mu pomogao, i niko mu naudit' ne mogao!
Da bog da i velika milost božja, koje god naš brat domaćin
sjeme iz doma iznosio, i preko kutnjeg praga prenosio, te ga
desnom rukom mahao, mahao ga desno, bilo mu sretno, mahao ga
lijevo, rodilo mu lijepo! Gospod mu bog puštavao i ugađao po
njemu, od neba mu rosjelo, te mu dobro i lijepo rodilo!
Udno mu se busalo, u srijedi trsalo, na vrhu klasalo!
Na gumno mnogo bilo a u kuću sporo i berićetno, a od gospoda
boga blagosloveno! Da bog daruje da naš brat domaćin u svom
domu a pod kutnjem krovu sabira i dočekiva vrsne i izabrane
ljude, patrijare i vladike, popove i kaluđere, kumove i
prijatelje, dobre junake svoju braću Srblje, nište i uboge,
suzne i nevoljne, i svakoga po licu brata koji se krstom
krsti a boga vjeruje; vrsni i izabrani dohodili na glas i na
njegovu lijepu čast, a ništi i ubogi na glas i sretnji
udjelak! Žedna napojio, gladna napitao, gola rizom priodio,
a svakome dao dobar čas i voljni napitak, ove godine kako
mogao, a dogodine kako bi sam htio i mislio! Ko god mu iz
doma hodio, lijepi glas po svemu svijetu nosio, kako što
nosi čela po medenu cvijetu! Sa svakim se pravo ljubio, i
bratski grlio! I već kud ćemo dalje? No našemu bratu
domaćinu i njegovoj braći i đeci, rodu i porodu daj bože
lijepo i dugovječno zdravlje!"
[* Tj. pomenuta domaćinova rodbina. Jamačno bi se od
kakvoga Drugog napijača, a može biti i od ovoga istog drugi
put, ovo moglo čuti ljepše i razgovjetnije.]
5.
U zdravlje prijateljsko
"Zdrav si mi brate (poimence ili sine poimence)! Za
zdravlje našega svakoga kuma i prijatelja, ortaka i
pobratima, staroga i mladoga, miloga i dragoga! Đe gođ nam
je koji, što nam ih je đed i otac stekao, i mi mladi nakon
njih, od sinjega mora do tihoga Dunava, i od koje gođ koji
vjere i zakona bio, a našemu domu i našemu rodu dobra htio,
svakome bog pomogao i svakoga unaprijed pomakao, koliko je
volja miloga gospoda boga, ako bog da! Za zdravlje sve
gospode ove! Koji su dospjeli i prispjeli ove godine, da bog
da i lijepa milost božja da dođu i prispiju i dogodine, i
mnogo ljeta. i godina, a sve za našega života, ako bog da!
Koji li ni kum i prijatelj nije došao i prispio ove godine a
žudio da dođe i prispije, bog udijelio da dođe i prispije na
svako mjesto đe on sreću i blago dijelio, akobogda! Vazda,
moj brate, naši kumovi prijatelji napijali i boga molili u
naše domove za naše zdravlje, a mi sa zemanom božijem u
njihove domove za njihovo zdravlje! Pomogao gospod bog i nas
i naše kumove i prijatelje, đe gođ mi i naša đeca i naša
braća za njih čuli, otole se pozdravljali, đe li se na putu
il' na divanu viđeli i sastali, i otole se pozdravljali, i
jedan drugom o časti i dobru radili, u lice se ljubili,
jedan drugog za zdravlje pitali dobrijem srcem a pravom
ljubavi! Da bog da i lijepa milost božja da za naše kumove
za prijatelje vazda čujemo dobri i čestiti glas; i u njima
da imamo dobru uzdanicu, a također i oni u nas! Da bog da đe
gođ bio vrsni rod, a bogati dom, pravi rišćanin, a snažni
Srbin, neki nam bio suđeni kum, a neki pravi prijatelj, neki
ortak, a neki pobratim! Pomogao jaki
gospod bog i nama i njima sa svake strane a s nebesa
najbolje! Da bog da i milost božja, s kumovima se kumili,
sve s drage volje, bez nikakve nevolje*), s prijateljima se
prijateljili s čistom ljubavi po ćaru, po glasu i po zakonu
Ristovu! Stare da držimo što nam je stekao đed i otac, a
nove i sretne da prifatimo po zapovijesti i volji božjoj. Da
bog da i milost božja da se naši kumovi i prijatelji kažuju
i poznaju na divanu gospodskome, na megdanu junačkome, na
saboru bratskome, po imenu poštenome, po koljenu junačkome,
po ćesi punoj, po sablji britkoj i po svakoj dobroj i
čestitoj sreći, kakono se poznaje i danica zvijezda među
svijem zvijezdama na istoku jutrenome! I već kud ćemo dalje?
No našijem kumovima i prijateljima daj bože lijepo zdravlje,
na putu dobri ćar, među ljudma pošteni glas, a najbolje bože
pomozi nas koji smo ovđe danas! I zdrav (po imenu),
nadaj se (po imenu)!"
[* Za nevolju se ko kumi s kime npr. Kad čovjek ubije
koga pa se poslije moli za mir i oproštenje.]
6.
Za čestitost zbora i sabora
"Za slavu i pohvalu našega zbora i sabora svetoga
(poimence sveca koji se slavi)! Đe gođ se sastajali i
radili, dobro satvorili i učinili, zbor ni bio zborom, a
dogovor dogovorom kao među sretnom i čestitom braćom
rišćanima, akobogda! Ni kojoj se krajini riječima ne molili,
ni asprama otkupljivali, ni sa snagom pokorili, po svakoj
obranili i osvetili, prijateljima jezikom iz usta, dušmanima
oružjem iz ruka, oštrom sabljom, jakom miškom, dobrom
zgodom, a sve s pomoću božjom, akobogda! Za zdravlje našega
cvijeta nasred bijeloga svijeta, crkve jerusalimske, divne
naše rišćanske bogomolje, za koju se svaki pravi rišćanin
bogu moli i u nju prilog nosi! Da joj jaki gospod bog pomože
i izbavi iz peksijanske ruke, akobogda! Za zdravlje svijeh
našijeh okolnijeh crkava i manastira! Đe gođ je koja, svaku
ni bog pomogao, da nam budu bijele i lijepe, okićene i
oružane, zdvora klakom i kamenom, a iznutra srebrom i
zlatom, krstima i ikonama, a najbolje milom braćom
rišćanima, kao u prava i sretna mjesta rišćanska, akobogda!
Za zdravlje našijeh sveštenika, koji naprijed idu, crkve
otvoraju, leturđije poju, i za nas grešne bogu se mole,
molitva im prijatna bila u gospoda boga, akobogda! Za
zdravlje našega okolišnog kapetana*), kneževa i vitezova,
brzića i mladića, trgovaca i putnika, kopača i orača! I za
zdravlje svakoga junaka brata rišćanina voljnoga i
nevoljnoga: koji je u volji, bože ga podrži, koji li je u
nevolji, bože ga iz nevolje izbavi, da se braće nagleda, da
se sunca ogrije, da se vinca napije, i da mu bog da vlast i
oblast kako danas nama u našega brata, domaćina, akobogda!"
[* Ovo je kazao pop Marko iz Krivošija, a Hercegovac iz
turske zemlje mjesto okolišnoga kapetana rekao bi
vojvode.]
7
Za sofre, obraza i ustanka
"Zdrav si mi brate, zdrav! Za zdravlje ove poštene sofre
i poštenih obraza! Ko je ovu sofru postavio, pošten mu obraz
bio! Da bog da, ko je postavio ove godine, postavljao je i
do godine punu i čestitu, sretnu i bogatu, mnogo ljeta, a
sve za njegova života, on i njegova đeca nakon njega, ako
bog da, vrhom je stavljao, ravnu je dizao, punu i bogatu,
sretnu i čestitu, akobogda! I časno sjeli a pošteno ustali!
Pomogao bog sjedeći i ustajući, i vazda na onom mjestu
sjedali s kog mogli lako ustati! I kad ti dođe ova čašica i
ova zdravica, po nje polij sjedeći, a po nje stojeći, i
zdrav si mi, zdrav!"
Ovijeh sedam zdravica prepisane su ovako od pomenuta dva
čovjeka. Drugi bi kazali na mnogo mjesta drukčije, gdješto
gore a gdješto i bolje. Osim krsnijeh imena, o drugijem
zborovima i gozbama, npr. o svadbama (kao što smo vidjeli
naprijed), daćama, o mirenju itd., drukčije se i napija. Evo
još nekoliko komada od različnijeh napijača:
a) Gosti domaćinu na rastanku
"Zdrav, brate domaćine, zdrav! Za našega dobroga puta, a
vašega dobroga ostanka! I fala na lijepoj časti i bratskoj
ljubavi!"
b) Kad se pije u društvu kakome
"S kim danas, i vazda, akobogda!
Časni brate, lijepa ti fala! Bogorodica ti svaku
sreću dala! Ti vazda prijatelju služio, a nikad kod braće ne
tužio! Pomogao ti jaki gospod bog i svaki
božji dan i god! Okle ovu čašu natočio, bog ti samosednom
nasporio; sveti Savo ruku naslonio*) na svako mjesto s kog
svoga častio! Bog ti darovao svega dosta, da se ne
stidiš čestita gosta! Ti primicao čašama punim, tebe jaki
bog zdravljem dobrim! Ti mene pomakao s ovim cvijetom, a
tebe gospod bog žitkom i napretkom! Ti mene pružio u ruku,
pružio i tebe bog sreću u domu, primakli ti konji na putu, a
volovi kad bili na tegu, ovce i kravice na mlijeku, a čele s
medom u uljaniku, i svaka čestita sreća na svijetu!"
[* Pripovijeda se da je negda nekakav turski zlikovac
osjekao svetome Savi u ćivotu ruku i ponio je sa sobom. Kad
dođe nekakoj Srpkinji krčmarici na konak, ona poznavši svetu
ruku kupi je u njega, i ne imajući je na ljepšemu mjestu
gdje ostaviti metne je u pivnicu na bačvu, gdje joj je vino
bilo. Pošto je dugo vremena vino iz bačve točila, stane se
čuditi kako vino jednako teče. Potom negdje uzme ruku te
premjesti na drugo mjesto, ali vina u bačvi ujedanput
nestane. A kako ruku opet na bačvu metne,
odmah vino to nje poteče]
v) Domaćinu
"Pomozi bože, u ime božje sastali se kod tebe brate
domaćine! Bog ti darovao šenicu do šenice, žitnicu do
žitnice, malo tekao a puno stekao, a što stekao sve izio i
popio s kumovima i s drugovima, u tvojoj kući za sofrom
sjedeći a miloga boga faleći! Krasio gospod bog dom tvoj,
plodio ti se u zemlji plod, stado ti se širilo, i iz njega
vadio sir koliko brašnjeni mlin, uvijek častio, a boga
falio, uvijek točio a nikad istočio! Braća te milovala i
izdaleka tebe dolazila, konje dobre dovodila i srećne
glasove donosila: od boga milost, od srca radost, a od
starih sveštenika blagoslov! Čuj brate domaćine! Đe gođ
hodio svuđ sreću nahodio, i tvom domu donosio; na domu ti
dvoje vrata bilo, na koja ti vrata pristupali kumovi i
prijatelji, ona ti vrata vazda otvorena bila; a na koja ti
vrata pristupali zlotvori, ona ti vrata dračom zarasla, ter
ne mogli pristupiti ni tebe nauditi! Bog te sačuvao kalovita
luga, malo vrijedna druga, Turčina zulumćara i njegova
belaja i svakoga zla! I ova meni a druga tebi. I zdrav!"
I ova je zdravica na kraju malo smiješna a još je
smješnija na gdjekojijem mjestima ova (paštrovska):
g) Domaćinu
"Zdrav brate domaćine! Bog ti dao čast
pape rimskoga i vladike cetinjskoga, dva bana Paštrovića i
četiri vlastelinovića! Koliko je na ovu majuliku pismi
toliko ti bog dao sini, koliko li šari toliko bog ti dao
snahi, da se njima dičiš kako more dubinom, kako nebo
visinom, kako polje širinom, kako lisica mudrinom, kako zec
brzinom! Bog te sačuvao Osmana dizdara i kriva
kantara, popuzljiva mosta, podrugljiva gosta, prtene vreće i
zle sreće! Više kuće ti stog, na njemu ti sjedio gospod bog,
svakome dijelio, nekome kapom, nekome šakom, nekome vrećom,
a tebe, domaćine, i kapom i šakom i vrećom i svakom dobrom i
plemenitom srećom!"
Mlada momčad u šali između sebe napijaju još smješnije,
npr.:
"Sačuvao te bog kratkih gaća, dugačkih kopriva, psa
garova i Turčina manova, tijesna sokaka, bijesna Bošnjaka!"
I tako još dalje; pa najposlije blagoslov obrnu na
kletvu, npr.:
"Bog ti dao ćelavu glavu i orlove
nokte!" Itd.
Kad je ostalo ovo malo bijele hartije,
evo ću dodati još ono što je naštampano u rječniku kod
riječi napijati, nadajući se da će i to čitatelji s
radosti čitati.
Neki počinju napijati ovako: "Prva za
pomozi bože: "Bože pomozi, bože daj dobar čas i dobru sreću!
Ko o čem, mi o dobru, o lijepu razgovoru: dao nam se
bog radovati i veseliti, piti a dobro biti, zla nikad ne
imati!" Ako li je ujutru rano: "Srećan uranak, miran danak,
od boga život i zdravlje!" Kad je na kakvom radu: "Za sretna
rada: koji rad radili, radom se hvalili, kao sretna i
čestita braća!" Kad se sastanu prijatelji ili poznanici:
"Sretno viđenije, srećan sastanak, dugu ljubav, od boga
život i zdravlje!" Uz drugu čašu:"Čašom drugom: da bog
poduži život i zdravlje, sreću i napredak i svako dobro!"
itd. Uz treću:"Čašom trećom, dobrom srećom (ili: trećom a
sretnom), u ime boga i svete Trojice (ovdje se treba
prekrstiti), živonačelne bogorodice, koja može da nam
pomože: svakom bratu na svom zanatu, a i nas grešne da ne
zaboravi; đe mi nju zaboravili, ona nama najbolja pomotnjica
bila!" Itd. Uz vino:"Vince kiselo, srce veselo; veselio bog
i ovaj dom, i u domu domadara kutnjeg gospodara!" Itd. Kad
piju kome u zdravlje, npr. domaćinu: "Domaćine, za tvoje
dobro zdravlje: prvo tvoje glave, tvoje domaćice, tvojih
starih roditelja (ako ih ima), sinova, kćeri braće,
bratučeda, kumova i prijatelja, i svega roda i poroda; što
ti bog dao, bog ti udržao (gdjekoji još nastave: "Za
kutnjega šljemena i konopljana sjemena, vitorogijeh volova i
dugorepijeh krava, trmaka i krmaka, tora i obora!") Itd.
Kad onaj što napija nagne čašu da pije, onda (kašto) koji
drugi metne prst u uho, pa zapjeva iz glasa:
U čije se zdravlje vino pije,
sve mu zdravo i veselo bilo!
Domaćine, sve u tvoje zdravlje,
bog ti dao i sreću i zdravlje!
Kad polaze na put: "Ko će na put, sreća mu put, ko ostaje
u domu, ostao u veliku dobru, akobogda!" Kad hoće da ustaju:
"Časno sjeli, pošteno ustali!" Kad uveče hoće već da
spavaju, ili da se rastaju:"Za lake noći, od boga pomoći!"
itd.
Kad onaj
što drži čašu u ruci napija, ostali kašto reku polako:
"Amin, dabogda (ili: amin bog te čuo)!" Kad već hoće da
pije, onda reče onome kome nazdravi (koji će da pije poslije
njega):"Zdrav budi!" Ili: "Spasuj se!" A onaj mu odgovori:
"Na spasenije Hristovo!" Kad već nagne čašu i pije, onda
ostali podignu kape (ako ne sjede gologlavi), pa polako
govore: "Hriste bože naš, pomiluj nas amin!" Kad već
prestane piti i odujmi čašu od usta, onda ostali poviču:
"Nazdravlje!" A on odgovori: "Bog vam zdravlje dao!" Ili:
"Od boga vam zdravlje!" |
